Pitanje
Kad neko sjedi sam u kafiću i pije šampanjac, šta proslavlja? P.S. Danas mi je malo žao, što se ne bakćem više blogom, dobro je da je tako, možda me to "natjera" da se vratim. P.S. opet; nije da me ne zanima, hoće li biti i jednog odgovora.
Kad neko sjedi sam u kafiću i pije šampanjac, šta proslavlja? P.S. Danas mi je malo žao, što se ne bakćem više blogom, dobro je da je tako, možda me to "natjera" da se vratim. P.S. opet; nije da me ne zanima, hoće li biti i jednog odgovora.
Postoji svega nekoliko riječi od kojih mi se oči ispune suzama, uzrokovanim nekim blesavim ponosom, ovdje negdje daleko. Postoji svega nekoliko riječi koje se tope na jeziku kao najljepša čokolada
…kad sa voljenom osobom ne stižeš ni pržena jaja da podijeliš, a meni kao pomalo hedonisti su pržena jaja, ono kao evo pojedoh danas nešto toplo ili ti kašikom. Uslikah tako, ove dvije skorene tave, koje su i prespavale na šporetu. To mi baš nešto bilo tužnjikavo.
…seki "Pada sneg i sve je tako carobno kao u bajci, nedostajalo mi je ovo predpraznicno raspolozenje, u kuci toplo, a ti pogledas kroz prozor, a sneg padaaaa, pahulje krupne kao latice belih ruza, padaju u milionitim sekundama, bezgranicnog mlecnog puta ka velikim kolicinama neceg sto ce ujutru, kad se probudim biti savrseno idilicno i…
…kad zavučeš ruke u džepove kaputa i u istim nadješ kartu pariskog metroa, koja te provoza kroz tunele sjećanja tako nenadano, dok žuriš na neki bezvezni termin, a gradjanskom se dužnošću zove. I onda umjesto da se nerviraš što je termin otkazan, a ti nisi obavješten, bude ti (skoro) svejedno. Preporuka: Ne nositi pod obavezno…
Ovih dana je ko bilo godinu dana kako sam započela sa pisanjem na bloggu i zamislila sam sebi da ću imati ispisano bar 500 postova, imam, ali kad se podijeli na 10. Šta ću kad nisam tip izvještača, pišem kad me stisne, imam ja prepune ladice teka, papira iz nekih prethodnih života i iz ovog…
Ni kilometarska kolona riječi, ni tona i po sms-ova, ni litri telefonskih razgovora nekad ne mogu da nadomjeste ono što bi mogao jedan zagrljaj ili jedan stisak ruke. E tad je daljina jedna vrlo zafrkana stvar, jer je nepremostiva i nikakve je riječi ne mogu smanjiti.
Nisam bacala kamenčiće kad sam odlazila, pa sam malo zalutala u lijenosti, u sutra ću, u kasnije ću…, a kad se tako krene vrlo se lako izgubi. Punila sam se suncem, dobrim vibracija, toplim pogledima, ispunjenom tišinom. Napila se dogadjaja koji se tkaju u uspomene, od kojih ti je toplo i kad toplo nije. Pa…
da se tuspasim! Tu-spas- mene i svih nas.
Idem, ali ću i da se vratim!